Jedna od najistaknutijih predstavnica nove beogradske skulpture u svoje radove u kojima kombinuje aluminijum i gumu integriše i digitalnu fotografiju stvarajući dvojnu strukturu u kojoj spoljašnje novostvoreno skultporsko telo, u ovom slučaju telo čoveka u pokretu, u sebi krije neku vrstu transparentnog kaveza, koje u mnogim radovima umetnica razvija u zaseban svet. U svim skulpturama ova unutrašnjost predstavlja neku vrstu „motora“, skrivenog pokretača, kojim se preispituju granice između organskog i mehaničkog kretanja.